Izgubila sam vjerenički prsten negdje u kući i užasno mi je žao zbog toga.
Udata sam 2 godine i nekada ga skinem kada treba da kupam djecu da ih slučajno ne ogrebem ili kad se tuširam… u haosu pred spavanje sam ga spustila negdje i nemam pojma gde je već nedjeljama.
Sve sam pretražila. Znam da je to “stvar”, ali toliko sam voljela taj prsten i sve što predstavlja.
-->
Nisam sujeverna osoba, ali otkako sam ga izgubila, muž i ja smo u tako lošim odnosima i nikako da to sredimo, nikad ovako dugo nismo bili u svađi, da se raspravljamo, sitničarimo… i očajna sam. Imam osjećaj kad bih ga samo našla da bi se nekako sve sredilo i opet bilo kako treba.