Autizam, odnosno poremećaj iz spektra autizma (ASD), najčešće se povezuje s poteškoćama u socijalnoj komunikaciji, ponavljajućim ponašanjima i specifičnim interesima.
Ipak, mnogi roditelji prve znakove primijete tek kada dijete krene u vrtić ili školu, iako se oni često mogu uočiti puno ranije – ponekad već u prvim mjesecima ili godinama života.
Posebno su značajni trenuci koji se svakodnevno ponavljaju, poput odlaska na spavanje ili zajedničkih obroka. Upravo tada, ako se zna na što obratiti pažnju, mogu se otkriti suptilni signali koji upućuju na mogući razvojni izazov.
U nastavku donosimo koji su to rani simptomi autizma koji se često pokažu upravo u tim situacijama – i koje roditelji, iz neznanja ili uvjerenja da je “to normalno”, nerijetko zanemare.
1. Poteškoće s uspostavljanjem rutine prije spavanja
Djeca s autizmom često imaju problem s promjenom aktivnosti i prelaskom iz jedne rutine u drugu. Vrijeme za spavanje može izazvati otpor, nervozu ili izljeve bijesa, ne zato što dijete jednostavno “ne želi spavati”, već zato što im promjena izaziva stres.
Roditelji ponekad misle da dijete samo “testira granice” ili da je jednostavno previše energično. Međutim, kod djece s autizmom uzrok može biti osjetljivost na promjene u okruženju – poput prigušivanja svjetla, mijenjanja odjeće ili ulaska u tiši prostor.
Ako se svake večeri odvija isti scenarij uz snažnu emocionalnu reakciju, to može biti jedan od ranih signala.
2. Neobična vezanost za određene predmete pri spavanju
Mnogi mališani imaju omiljenu igračku ili dekicu bez koje ne mogu zaspati. No kod djece s autizmom ta vezanost može biti intenzivnija i popraćena rigidnim pravilima – predmet mora biti na određenom mjestu, držan na određeni način ili imati točno određenu teksturu.
Ako roditelj pokuša promijeniti ili ukloniti predmet, dijete može reagirati snažnim stresom ili panikom.
Ova potreba za predvidljivošću i kontrolom okruženja dio je karakterističnih ponašanja koja se mogu javiti vrlo rano.
3. Poteškoće s uspavljivanjem zbog senzorne preosjetljivosti
Djeca iz spektra autizma često imaju izraženu senzornu osjetljivost. Kod odlaska na spavanje to može značiti da im smeta i najmanji zvuk, svjetlo iz hodnika, etiketa na pidžami ili čak tekstura posteljine.
Dok se većina djece na te stvari navikne, dijete s autizmom može ih doživljavati kao intenzivan izvor nelagode.
Ako primijetite da dijete redovito odbija određenu pidžamu, traži da se posteljina namjesti “baš kako treba” ili se uznemiri zbog zvuka perilice rublja u drugoj sobi, to može biti znak senzorne preosjetljivosti povezane s autizmom.
4. Izbjegavanje kontakta očima tokom obroka
Vrijeme obroka često je prilika za socijalnu interakciju. Roditelji očekuju da dijete barem povremeno pogleda u njih dok razgovaraju ili nude hranu.
Kod djece s autizmom, kontakt očima može biti minimalan ili potpuno izostati. Umjesto toga, dijete može gledati u stol, igračku ili neku točku u prostoru.
Ovo se nerijetko opravdava sramežljivošću ili umorom, no ako je prisutno u kontinuitetu i u različitim situacijama, može biti jedan od ranih signala poremećaja u socijalnoj komunikaciji.
5. Ograničen ili selektivan jelovnik
Djeca u razvoju često prolaze faze “izbirljivog” jedenja, no kod autizma ta selektivnost može biti ekstremna. Dijete može jesti samo hranu određene boje, teksture ili temperature.
Možda će potpuno odbijati miješanu hranu (poput variva) ili inzistirati da se namirnice ne dodiruju na tanjuru.
Ovo nije samo stvar ukusa – često se radi o kombinaciji senzorne osjetljivosti i potrebe za rutinom. Ako dijete već u vrlo ranoj dobi pokazuje ovako rigidne prehrambene navike, to može biti signal da se treba posavjetovati s pedijatrom ili stručnjakom za razvoj.
6. Ponovljeni rituali tokom obroka
Kod djece s autizmom obroci mogu biti praćeni specifičnim ritualima – npr. uvijek prvo pojedu određenu hranu, piju iz iste čaše ili svaki zalogaj narežu na potpuno iste komadiće. Ako se taj redoslijed poremeti, dijete može postati uznemireno.
Roditelji ponekad misle da je riječ o “slatkoj navici” ili karakternoj osobini, no zapravo se radi o rigidnosti u ponašanju, što je česta karakteristika spektra autizma.
7. Minimalna ili neobična neverbalna komunikacija
Tokom obroka i priprema za spavanje, roditelji očekuju osmijehe, gestikulacije i odgovore na jednostavna pitanja. Kod djece s autizmom te reakcije mogu izostati ili biti atipične – primjerice, umjesto osmijeha dijete može praviti neobične grimase ili ponavljati iste pokrete rukama.
Ako dijete ne koristi gestikulaciju (pokazivanje, mahanje, kimanje) ili ne reagira na jednostavne verbalne poticaje u ovim svakodnevnim trenucima, to može biti znak kašnjenja u razvoju socijalnih vještina.
8. Snažna reakcija na prekid aktivnosti
Bilo da je riječ o prekidanju igre radi večere ili odlaska na spavanje, dijete s autizmom može reagirati burno – plakanjem, ljutnjom ili povlačenjem. Ta reakcija često nije “bezobrazluk”, nego posljedica teškoće u prilagodbi na promjene.
Roditelji koji primijete da dijete iz večeri u večer reagira jednako snažno na rutinske prijelaze trebali bi to zabilježiti i spomenuti prilikom redovitih pregleda kod pedijatra.
9. Odsutnost simbolične igre
Prilikom zajedničkog obroka, djeca ponekad oponašaju roditelje, “hrane” plišane igračke ili se pretvaraju da jedu iz prazne žlice. Kod djece s autizmom simbolična igra može izostati – obrok je samo čin jedenja, bez maštovitih dodataka ili društvenih imitacija.
Ovo može biti suptilan znak, ali stručnjacima daje važnu informaciju o razvoju djetetove mašte i socijalnog razumijevanja.
Zašto je važno reagirati na vrijeme?
Rani znakovi autizma ne znače nužno da dijete ima poremećaj iz spektra, ali pravovremena procjena od strane stručnjaka može značajno utjecati na daljnji razvoj. Što se ranije započne s podrškom i prilagođenim terapijama, veće su šanse da dijete razvije komunikacijske, socijalne i samostalne vještine.
Roditelji koji primijete kombinaciju navedenih ponašanja trebali bi voditi bilješke o učestalosti i okolnostima u kojima se javljaju. S tim informacijama pedijatar ili dječji psiholog lakše će procijeniti treba li provesti dodatnu dijagnostiku.
Odlazak na spavanje i zajednički obroci nisu samo rutinske aktivnosti – oni su dragocjeni trenuci u kojima se mogu prepoznati rani znakovi autizma.
Pažljivo promatranje ponašanja djeteta u tim situacijama može roditeljima pomoći da na vrijeme potraže stručnu pomoć i osiguraju svom djetetu najbolji mogući start u životu.
odmorimozak.com