Svake godine u svijetu se otkrije oko tri miliona slučajeva BCC. Iako tačne statistike za Srbiju ne postoje, dermatolozi bilježe stalni porast.
Iako mnogima zvuči manje poznato, bazocelularni karcinom (BCC) je najčešći oblik raka kože i uvjerljivo najčešći malignitet kod ljudi uopće. Srećom, ovo je ujedno i najizlječiviji tip raka, ali je njegovo rano prepoznavanje i liječenje ključno za sprečavanje lokalnog uništenja tkiva i dugotrajnih estetskih posljedica. Kako ga prepoznati, šta ga uzrokuje i zašto je redovan pregled kože obavezan, otkriva za naš portal dr sci. med. prim. dr Mirjana Popadić, dermatolog-onkolog.
Prema statističkim podacima, svake godine u svijetu se otkrije oko tri miliona slučajeva BCC. Iako tačne statistike za Srbiju ne postoje, dermatolozi bilježe stalni porast, naročito među mlađima. Globalno, broj oboljelih raste za tri do šest procenata godišnje, a statistika kaže da svaka peta osoba tokom života može razviti ovaj tip karcinoma – opominje naša sagovornica.
Klinička slika BCC-a može biti vrlo raznolika, pa ga pacijenti često ne prepoznaju na vrijeme.
Obratite pažnju na svaku promjenu na koži koja ne prolazi.
Najčešće se javlja kao čvorić na koži, crvenkast ili boje mesa, kroz koji se vide sitni prošireni krvni sudovi, tzv. teleangiektazije. U nekim slučajevima nastaje ranica koja ne zarasta i stalno se prekriva krastom. Površinski oblik BCC-a izgleda kao crvena, ljuspasta fleka, najčešće na trupu, dok pigmentovani BCC može podsjećati na melanom, jer je tamnije boje – kaže dr Popadić.
Za pacijente je najvažnije da obrate pažnju na svaku promjenu koja ne prolazi, bilo da je u pitanju ranica koja ne zarasta i često krvari, krasta koja se obnavlja ili ljuspasta fleka koja se postepeno uvećava.
Zašto nastaje?
Glavni krivac za nastanak BCC-a je kumulativno UV zračenje, naročito UVB dio spektra, naglašava dermatolog.
Najrizičniji su ljudi svijetle puti (fototip I i II), plavih očiju ili riđe kose, oni koji su često dobijali sunčane opekotine u djetinjstvu, ali i imunosupresivni pacijenti, recimo nakon transplantacije ili HIV infekcije. Pod rizikom su i oni koji rade sa arsenikom ili su izloženi zračenju, kao i osobe sa rijetkim genetskim sindromima poput Gorlin-Goltz sindroma – objašnjava naša sagovornica.
Glavni krivac za nastanak BCC-a je kumulativno UV zračenje.
Koliko je opasan?
Bazocelularni karcinom gotovo nikada ne daje metastaze, u manje od 0,1% slučajeva, ali to ne znači da je bezazlen.
Ukoliko se zanemari, naročito na tzv. “opasnoj zoni” lica, oko očiju, nosa ili ušiju, tumor može lokalno da razara tkivo. Vremenom može zahvatiti mišiće, nerve, pa čak i kost, što nosi ozbiljne funkcionalne i estetske posljedice – upozorava dr Mirjana Popadić.
Kako se dijagnostikuje?
Prvi korak je klinički pregled dermatologa, najčešće uz pomoć dermatoskopa, a da bi se postavila konačna dijagnoza, uzima se mali uzorak tkiva i analizira pod mikroskopom. Na taj način se potvrđuje da li je riječ o bazocelularnom karcinomu i o kom podtipu, sugeriše dermatolog.
Otkriva se jednostavnim pregledom dermoskopom, a dijagnoza se potvrđuje biopsijom.
Mogućnosti liječenja
Liječenje zavisi od tipa i lokalizacije tumora. Najčešće se uklanja hirurški, i to sa određenom “sigurnosnom marginom”, kako bi se spriječilo njegovo vraćanje.
Kod promjena na licu ili u područjima gdje je važno očuvati što više zdravog tkiva primjenjuje se Mohs mikrohirurgija, metoda u kojoj se tumor uklanja sloj po sloj pod kontrolom mikroskopa. Površinski oblici mogu da se tretiraju lokalnom terapijom (kremama), a kod manjih, površinskih BCC koristi se i fotodinamska terapija ili zamrzavanje (krioterapija). Kod pacijenata koji nisu kandidati za operaciju rješenje može biti i radioterapija, u zavisnosti od podtipa – navodi naša sagovornica.
Prognoza je izuzetno povoljna, a uz pravovremeno liječenje stopa izlječenja gotovo da dostiže 100%, naglašava dermatolog.
Kako se bolest može spriječiti?
Najveći dio prevencije svodi se na zaštitu od sunca. Naša sagovornica savjetuje da se izbjegava boravak na direktnom suncu između 11 i 17 časova, da se svakodnevno koristi krema sa zaštitnim faktorom SPF 50 ili više, kao i da se koža štiti garderobom i šeširom. Jednako važno je i da ljudi nauče da redovno pregledaju sopstvenu kožu, ali i da posjećuju dermatologa, posebno ako primijete promjene koje ne prolaze.
Bazocelularni karcinom ne boli, raste sporo, ali nikada ne nestaje sam od sebe. Upravo zbog toga svaka ljuspasta fleka, ranica ili izraslina koja ne zarasta zaslužuje pažnju. Ako se otkrije na vrijeme, liječenje je jednostavno i posljedice minimalne. Koža pamti, i sunce i zanemarivanje – zaključuje dr Mirjana Popadić.
Zabranjeno je preuzimanje dijela ili cijelog teksta i/ili foto/video materijala, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, u skladu sa odredbama WMG uslova korištenja i propisima Zakona o javnom informisanju i medijima.
PREUZETO