Baka Milka zauvijek je sklopila oči prije tri godine, i dok su se mnogi smijali njenim izjavama, malo ko je znao kakvu je tešku životnu sudbinu ova žena nosila na svojim plećima.
Milka Perić iz Udbine u Hrvatskoj bila je prelijepa mlada djevojka, ali život joj nije podario blagost, nego niz teških udaraca. Već sa 13 godina izgubila je majku, najveći oslonac u životu, ali nastavila je da se bori. Sa samo 16 godina počela je raditi i upravo na poslu doživjela nesreću koja je, čini se, zauvijek promijenila tok njenog života.
Milka Perić Foto: Printscreen Youtube
Gotovo je nemoguće da niste naišli na internetu na snimak bake s mnoštvom kapa na glavi. Posebno je postala viralna njena izjava: „Sunce me gleda, vidiš da me gleda. Ono me ruši!”. Dok su se mnogi smijali Milkinim riječima, rijetki su se zapitali – kako je postala beskućnica?
Što je bol u njenoj duši bivao veći, to je Milka stavljala novu kapu na glavu. Nije ih skidala ni ljeti ni zimi – one su za nju bile i štit i utjeha.
Prozvali su je Crvenkapom, a ljudi su je upoznali kroz YouTube snimke Roberta Labrovića. Mnogi su joj nakon toga slali pomoć, a ona je, čak i tada, gledala kako da podijeli s drugima ono malo što je imala.
Šta se dogodilo Milki Perić?
Nekada prelijepa djevojka iz Udbine, koja je uvijek nosila crveno, sahranjena je kao usamljena starica koju je sreća odavno napustila. Umrla je onako kako je i živjela – potpuno sama.
Godinama je preživljavala bez krova nad glavom i ogrjeva, s jednim obrokom dnevno. Odbijala je milostinju i do kraja života ostala veliki lokalpatriota.
Nikada nije napustila Udbinu
Svoje rodno mjesto nije htjela napustiti ni tokom rata. Tokom „Oluje”, tada 47-godišnja Milka nakratko je otišla u Banju Luku, ali se vratila već nakon desetak dana. Znala je sve o Udbini i njenim stanovnicima, a svi su znali za nju.
Sve to bilježi Robert Labrović, snimatelj i vlasnik YouTube kanala Loki TV, koji je svijetu približio Milkinu priču. Zahvaljujući njemu, posljednjih godina života dočekala je makar malo ljubavi i suosjećanja – kroz poklone i pisma koja su joj slali gledaoci.
Na snimcima se smjenjuju njen bijes, ogorčenost, ali i istinska ljubav prema životu te sreća usamljene starice kada bi nekoga mogla počastiti kafom.
Životna tragedija
Sudbina joj je oduzela gotovo sve – ljepotu, porodicu, dom i razum. Sa 13 godina ostala je bez majke, otac se uskoro oženio drugom ženom.
Sa 16 godina počela je raditi u pilani kao pisarka zbog lijepog rukopisa. Kažu da je tada bila izuzetno lijepa i da je uvijek nosila crveno. No, nakon teške epizode, u koju je, govorilo se, bio upleten i direktor pilane, prebačena je u pogon gdje je s muškarcima obavljala teške fizičke poslove.
Pilana joj je dodijelila baraku za stanovanje, jer nije mogla svakodnevno putovati. Njena soba nalazila se pored muškog toaleta, što je dodatno pojačavalo osjećaj straha i nesigurnosti. Sama je kasnije pričala kako je često bježala i krila se u grmlju kada bi među radnicima izbijale tuče.
Na poslu je doživjela i nesreću kada joj je pila uhvatila kosu i počupala je. Tada je izgubila i dio razuma. Od tog trenutka, počela je nositi kape – desetine kapa – koje su postale njen zaštitni znak.
Krajem osamdesetih otišla je u prevremenu penziju, a život joj je krenuo nizbrdo.
Samoća i siromaštvo
Milka je imala dva brata i sestru, ali se pretpostavlja da su tokom rata otišli u Srbiju. Često je spominjala majku, oca i maćehu za koju je govorila da je bila „vražja”.
Postala je samotnjak. Godinama je živjela u napuštenim, hladnim i vlažnim kućama bez vode i struje, skupljajući smeće i stvari koje su drugi odbacili.
Općina Udbina pokušala joj je osigurati smještaj u staračkom domu, ali je to odbila, bojeći se da neće moći preživjeti bez svoje male penzije od 1500 kuna (oko 200 eura). Dom joj je ipak organizirao topli obrok koji bi joj radnici ostavljali na prozoru.
Ljepota koja je nestala
Labrović je često govorio kako je Milka, kao djevojka, bila izuzetno lijepa. Čak je jednom radila kao hostesa u Zagrebu za švicarsku firmu, a tada je na poklon dobila i sat.
No, sudbina je imala drugačiji plan. Postala je samotna starica koja je, uprkos svemu, do posljednjeg daha voljela svoje mjesto i ljude.
Posljednje godine
Posljednjih devet godina života, zahvaljujući snimcima na YouTubeu, ljudi iz cijelog svijeta slali su joj pakete hrane, odjeće i novac. Ali Milka je uvijek željela da podijeli ono što je imala – više je voljela platiti kafu drugima, nego da neko njoj plati.
Kraj jedne priče
Milka Perić sahranjena je u porodičnoj grobnici u svom rodnom selu Tolići, u općini Udbina.
Umrla je tiho, kao i što je živjela – usamljena, ali ostavivši za sobom priču koja i danas budi tugu, ali i divljenje.
preuzeto