Dobitnik Nobelove nagrade za fiziku David Gross upozorio je da čovječanstvo možda nema mnogo vremena, ističući kako bi niz globalnih prijetnji, prije svega nuklearni sukob, mogao ugroziti opstanak civilizacije u narednim decenijama.
U razgovoru za Live Science, ugledni teorijski fizičar naglasio je kako najveća prepreka daljnjem razvoju nauke nije složenost fizike, već pitanje hoće li civilizacija opstati dovoljno dugo da uopće dođe do odgovora.
“Trenutno dio svog vremena provodim pokušavajući ljudima reći da su šanse da će živjeti još 50 godina vrlo male. Zbog opasnosti od nuklearnog rata imate otprilike 35 godina”, rekao je Gross, pritom napominjući da je riječ o “gruboj procjeni”.
Prema njegovim riječima, ključni problem leži u sve većem riziku od nuklearnog sukoba.
U svijetu danas postoji više od 12.000 aktivnih nuklearnih bojevih glava, a devet država raspolaže kapacitetom za uništenje civilizacije kakvu poznajemo. Procjenjuje da godišnja vjerovatnoća nuklearnog rata iznosi oko dva posto. Iako se na prvi pogled radi o relativno niskoj brojci, kumulativno to znači da bi “životni vijek” civilizacije mogao biti ograničen na svega nekoliko decenija.
Dodatni problem Gross vidi u postepenom raspadu međunarodnih sporazuma o kontroli naoružanja, koji su tokom Hladnog rata barem djelimično držali nuklearnu prijetnju pod kontrolom. U današnjem, znatno nestabilnijem geopolitičkom okruženju, takvi mehanizmi sve više slabe, upozorava.
Za razliku od bipolarnog svijeta iz prošlosti, današnji međunarodni poredak uključuje veći broj nuklearnih sila, što povećava rizik pogrešnih procjena. Upravljanje ravnotežom odvraćanja među devet država, ističe Gross, eksponencijalno je složenije nego u sistemu s dvije sile, dok diplomatski mehanizmi ne prate dovoljno brzo tehnološki razvoj.
Umjetna inteligencija kao novi rizik
Osim nuklearnog oružja, Gross posebno upozorava i na potencijalne opasnosti koje donosi razvoj umjetne inteligencije. U scenarijima u kojima bi odluke o lansiranju projektila morale biti donesene u vrlo kratkom vremenu, postoji mogućnost da se dio odgovornosti prepusti automatiziranim sistemima.
Takvi sistemi djeluju brže od ljudi, ali ne razumiju posljedice svojih odluka, naglašava.
Već sada simulacije ratnih scenarija pokazuju da sistemi temeljeni na umjetnoj inteligenciji često eskaliraju sukobe do nuklearne razine, jer takve odluke percipiraju kao “efikasne”. Dugoročno, dodaje Gross, postoji i opasnost da bi dovoljno autonomni sistemi mogli donositi odluke bez direktne ljudske kontrole.
Tokom svoje karijere Gross je dao značajan doprinos razumijevanju temeljnih sila prirode, posebno kroz teoriju asimptotske slobode. Uprkos tome, upozorava kako naučni napredak sam po sebi ne garantuje opstanak čovječanstva.
“Postoje koraci koje države mogu poduzeti. Na primjer, razgovarati jedne s drugima. U posljednjih deset godina više nema sporazuma. Ulazimo u nevjerovatnu utrku u naoružanju. Imamo tri supersile s nuklearnim oružjem. Ljudi govore o upotrebi nuklearnog oružja, usred Evrope vodi se veliki rat, bombardira se Iran, Indija i Pakistan bili su na rubu rata”, upozorava Gross.
