Mrzi me kada vidim ženu mog bivšeg muža, Taru, koja je uništila moj brak prije 12 godina. Za vjenčanje naše kćerke zamolila sam da je ne pozovu, i moja kćerka se složila.
Bez obzira na to, na dan vjenčanja, on ju je doveo rekavši: „Gdje god ja idem, ide i moja žena.” Ali ja sam insistirala: „Ja sam mladenkina majka i ne želim je ovdje.” Ona mi se nasmiješila i otišla.
Neposredno prije nego što smo krenuli niz prolaz, dobila sam poruku od Tare. Na moj užas, pisalo je: „Nisam jedina koja je otišla! Zapamti, ti si ovo učinila svojoj kćerki sama. Sada uživaj u danu.”
U tom trenutku moja kćerka je vrisnula. Potrčala sam do nje i zatekla sve njene cvjetove na podu i nju u suzama. Rekla je: „Mama, tata je otišao s Tarom. On je trebao mene ispratiti niz prolaz, ali me ostavio na moj najvažniji dan.”
Rekla sam svojoj kćerki da razumijem da je uznemirena i ljuta, ali sam joj pomogla da obriše suze i ohrabrila je prije nego što sam je sama ispratila niz prolaz.
Dan se nastavio dobro, ali znam da će za nju to uvijek biti gorko-slatko sjećanje zbog onoga što je njen otac uradio. Kaže da mu nikada neće oprostiti što ju je ostavio baš kao što je mene ostavio prije 12 godina zbog te žene.
Šta da radim sada?
ZDRAVLJEPRIRODA.NET