Nikada nisam očekivala da će moja snaha ovako reagovati na moj komentar o težini.
Nisam imala lošu namjeru — stvarno nisam.
Samo sam rekla:
„Malo si se zaokružila u zadnje vrijeme, jesi li dobro?“
U mom vremenu to je bio običan komentar, gotovo znak brige.
Ali ona se u trenutku zatvorila, pogledala me onako hladno i rekla:
„Moje tijelo nije tema za razgovor.“
Zanijemila sam.
Osjetila sam sram i neku čudnu nelagodu.
Nisam mislila da će je to povrijediti, ali jesam.
Tek kasnije mi je sin objasnio da se godinama borila s nesigurnošću zbog izgleda, da joj takve riječi teško padaju.
Tada sam shvatila — ponekad riječi koje izgovorimo iz navike mogu biti teže od onih koje izgovorimo s namjerom.
I od tog dana pazim.
Ne zato što se bojim reći, već zato što sam naučila slušati prije nego govoriti.
jednaistina