Mala devojčica je pozvala policiju zbog zvukova ispod kreveta — otkriće je iznenadilo sve.

Ispovesti Novosti

Jedne hladne, kišne večeri, hitna služba je primila neobičan poziv. Petogodišnja devojčica po imenu Mia pozvala je drhtavim, ali odlučnim glasom:

— Molim vas, dođite… čujem kako neko šapuće ispod mog kreveta… Jako se plašim…

Operater je pokušao da je umiri i pitao gde su joj roditelji. Mia je odgovorila da su kod kuće, ali joj ne veruju i misle da je to samo njena mašta. Ipak, devojčica je tvrdila da i dalje čuje čudne zvuke, nalik jedva čujnom šaptu koji dolazi ispod poda.

-->

Iskusni operater je zaključio da situaciju treba proveriti. Obećao je Mii da je pomoć već na putu i zamolio je da ostane na vezi.

Nekoliko minuta kasnije, policajci su stigli pred devojčicinu kuću. Roditelji su ih dočekali s blagim osmehom i iznenađenjem:

— Izgleda da je Mia opet nešto umislila. Ima veoma bujnu maštu.

— U svakom slučaju, moramo da se uverimo da je sve u redu — odgovorio je jedan od policajaca.

Kada su ušli u sobu devojčice, policajci su videli Miu kako sedi u uglu sa svojim omiljenim plišanim medom. Bez reči je pokazala na krevet:

— Odatle dolaze zvuci… — prošaptala je.

Jedan od policajaca je pogledao ispod kreveta — tamo su bile samo igračke i malo prašine, ništa neobično. Već je hteo da uveri roditelje da nema razloga za brigu, kad je odjednom njegov kolega rekao:

— Čekajte malo. Čujete li to?

U sobi je nastala tišina. Svi su zaista čuli čudan zvuk — kao da neko pažljivo šuška ispod poda.

Policajci su počeli pažljivo da kuckaju po podnim daskama. U jednom uglu zvuk je bio primetno dublji. Odlučili su da provere — skinuli su nekoliko dasaka i ispod njih otkrili stari, prikriveni prolaz. Ubrzo su stigli dodatni stručnjaci kako bi ispitali otkriće.

Ispostavilo se da ispod kuće postoji zaboravljen podzemni tunel koji je vodio ka drugim mestima. Zaista se neko tamo krio, ali zahvaljujući Mijinom pozivu, sve je brzo rešeno i bezbednost porodice je ponovo uspostavljena.

Roditelji devojčice bili su potreseni. Od tada više nikada nisu posumnjali u njene reči i shvatili koliko je važno slušati svoju decu — čak i kada se njihovi strahovi čine kao obična mašta.

Od tog dana Mia mirno spava u svojoj sobi. Kuća je temeljno pregledana i ojačana od strane stručnjaka. Porodica se često sa zahvalnošću priseća te noći — jer su zahvaljujući maloj Mii skupili hrabrost da zatraže pomoć.

Ova priča nas sve podseća: vredi verovati deci i pažljivo slušati njihova osećanja. Ponekad se u njihovim rečima krije nešto važno što odrasli ne mogu odmah da primete.

PREUZETO