Cvekla bez konzervansa za zimnicu. U nastavku teksta donosimo vam recept. U svakoj kući postoje recepti koji se prenose s koljena na koljeno, a koji čuvaju toplinu doma i sjećanja na djetinjstvo. Kod mene je to kiseljena cikla, pripremljena prema receptu zapisanim u mojoj staroj, izlizanoj tekici. Već desetljećima svake godine u vrtu posijem ciklu. Ona uvijek lijepo uspije, a kako ne volim da se išta baci, svaku sezonu spremam dio u staklenke. Ta navika nije samo način čuvanja povrća za zimu, već i mali ritual koji veže cijelu obitelj.
Ako pitate moju unučicu Barbaru za mišljenje, ona će bez razmišljanja reći da je moja cikla najbolja na svijetu. Iako je još mala, prava je ljubiteljica ove salate i uvijek traži repete. Za nju cikla nije samo povrće, nego ukusna uspomena na bakinu kuhinju.
Cikla je jedno od onih povrća koje u sebi spaja jednostavnost i bogatstvo. Ona je pristupačna, lako raste u vrtu, a istovremeno obiluje vitaminima, mineralima i vlaknima. Mnogi je vole zbog njenog specifičnog okusa i prekrasne crvene boje, dok drugi u njoj vide pravo prirodno čudo koje čisti i jača organizam.
Priprema kiseljene cikle omogućava da ovo povrće ostane ukusno i svježe i mjesecima nakon berbe. Dok vani snijeg škripi pod nogama, na stolu se može naći zdjelica cikle koja podsjeća na ljeto i vrt u punom cvatu.
Za pripremu cikle na ovaj način, ne treba vam puno, a opet rezultat je poseban.
- Cikla – količina po želji
- Naribani hren – prstohvat za svaku staklenku
- Kim – po ukusu
Otopina za kiseljenje:
- 1 litra vode
- 2 žlice šećera
- 1 žlica soli
- 1 žlica papra u zrnu
- 0,03 l octene kiseline
Najprije se priprema tekućina kojom će se zaliti staklenke. U lonac ulijte vodu i dodajte šećer, sol, papar u zrnu i octenu kiselinu. Sve dobro prokuhajte dok se sastojci ne sjedine, a zatim ostavite da se ohladi. Važno je da otopina nije prevruća kad se ulijeva, jer tada cikla gubi na svojoj hrskavosti i boji.
Ciklu treba temeljito oprati i staviti kuhati. Vrijeme kuhanja ovisi o veličini, ali u pravilu se kuha dok ne postane dovoljno mekana da se lako guli. Nakon što se prohladi, ogulite je i narežite na kolute. Upravo ti pravilni kolutići kasnije u staklenkama izgledaju uredno i privlačno, a na stolu postaju pravi ukras svake salate.
Narezanu ciklu slažite u čiste staklenke. Važno je da se cikla posloži gusto, ali bez previše pritiska. Kada su staklenke gotovo pune, prelijte ih pripremljenom otopinom. Ako se pojave mjehurići zraka, lagano provucite nož uz rub kako bi izašli na površinu.
U svaku staklenku obavezno dodajte prstohvat naribanog hrena ili, po želji, malo kima. Hren daje blagu ljutinu i svježinu, dok kim unosi mirisnu aromu koja se savršeno slaže s ciklom. Tako svaka staklenka dobiva svoj mali karakter.
Kada su staklenke napunjene, po potrebi ih dopunite otopinom do vrha i čvrsto zatvorite poklopce. Preporučuje se da se poklopci prije namoče u alkohol, jer to dodatno osigurava da će staklenke ostati dobro zatvorene i da se sadržaj neće pokvariti.
U velikoj posudi na dno stavite kuhinjsku salvetu pa po njoj posložite staklenke, vodeći računa da se ne dodiruju. Zatim ulijte vodu tako da razina bude dva do tri centimetra ispod vrha staklenki. Prekrijte drugom salvetom i stavite na laganu vatru. Voda treba tek početi šumiti, a u tom trenutku ostavite staklenke u njoj još pet do deset minuta.
Nakon toga posudu polako sklonite sa štednjaka, a staklenke ostavite pokrivene da se hlade cijeli dan i noć, otprilike dvadeset i četiri sata. Tek kada su potpuno ohlađene, spremne su za odlaganje na policu.
I tako, svaka staklenka cikle krije u sebi više od običnog povrća – u njoj su pohranjene priče, mirisi i okusi doma. Kada ih otvorim u zimskim danima, nije to samo salata, nego podsjetnik na trud u vrtu, toplinu obiteljskog stola i radost dijeljenja.