Tradicije… Mi zaista rijetko razmišljamo o njima u svakodnevnom životu, ali one često imaju ogromni kulturološki I istorijski značaj. Mi smo odlučili da saznamo zašto vjenčani parovi u nekim zemljama prstenje nose na lijevoj ruci, dok ga u drugim zemljama nose na desnoj ruci. Sigurni smo da vas je to oduvijek zanimalo, a i uvijek je zanimljivo naučiti nešto novo.
Antički Rimljani i Egipćani su vjerovali da se u domalom prstu nalazi nervoza ili vena koja vodi direktno do srca. Rimljani su čak imali i posebno ime za nju : “vena ljubavi” (vena amoris). Ako bi osoba nosila prsten da desnom prstu, to je značilo da je njeno srce već zauzeto. Postoji i drugo objašnjenje, ne manje lijepo i romantično. Antički Rimljani su prvi nosili vjenčani prst na desnoj ruci. Vjerovali su da je lijeva ruka nesrećna I nepouzdana.
U Indiji je godinama bio običaj da se prstenje nosi samo na desnoj ruci, jer je lijeva smatrana nečistom. Danas je dozvoljeno nositi ga na bilo kojoj ruci.
U Njemačkoj i Holandiji, parovi su zlatno vjereničko prstenje nosili na lijevoj ruci, a venčano prstenje na desnoj. To je značilo promjenu u društvenom statusu.
Prema jevrejskoj tradiciji, vjerenik stavlja prsten vjerenici na kažiprst desne ruke. Nakon vjenčanja, žena nosi prsten na domalom prstu iste ruke.
Zemlje u kojima se vjenčano prstenje nosi na desnoj ruci, jesu: Norveška, Danska, Austrija, , Poljska, Bugarska, Rusija, Portugal, Španija, Belgija (u nekim dijelovima), Gruzija, Srbija, Ukrajina, Grčka, Letonija, Mađarska, Kolumbija, Kuba, Peru, Venecuela.
Nošenje vjenčanog prstena na lijevoj ruci, relativno je mlada tradicija nastala početkom 18. vijeka. Prije toga, čak i na engleskom govornom području, prstenje se nosilo na desnoj ruci.
Članak iz 1869. godine, pretpostavlja da je u nekim zemljama promjena ruke na kojoj se nosi prsten iz desne (dominantne) u lijevu (nedominantnu) bio znak poštovanja žene prema mužu (muškarci u to vrijeme nisu nosili prstenje).
U Libanu, Turskoj, Siriji i Brazilu, prsten se prije vjenčanja nosi na desnoj, a poslije vjenčanja na lijevoj ruci.
Zemlje u kojima se vjenčano prstenje nosu na lijevoj ruci, jesu: Australija, Kanada, Bocvana, Egipat, Irska, Novi Zeland, Južna Afrika, Ujedinjeno Kraljevstvo, SAD, Francuska, Italija, Švedska, Finska, Češka, Švajcarska, Rumunija, Slovenija, Hrvatska i većina azijskih zemalja.
U Šri Lanki, mladoženja nosi prsten na desnoj, a mlada na lijevoj ruci.
Vjenčano prstenje nije prihvaćeno u muslimanskim zemljama (ne postoji ni tradicija razmjene prstenja u ceremoniji vjenčanja). Ako se ipak nosi, to je na kažiprstu lijeve ruke (u Iranu) I kažiprstu desne ruke (u Jordanu).
U zemljama u kojima se prsten nosi na lijevoj ruci, nakon smrti supružnika, većina ga stavlja na desnu ruku. Ovaj gest simbolizuje neraskidivu vezu sa pokojnim supružnikom.
Prije Drugog svjetskog rata, muškarci nisu nosili vjenčano prstenje. Muškarci koji su se borili daleko od kuće i porodice počeli su da ih nose kao utjehu da ih voljene žene negde tamo čekaju.
Ako niste skloni da pratite tradiciju religijske kanjone, izbor ruke na kojoj ćete nositi prsten stvar je ugodnosti I lične preferencije. Na primjer, neki ljevoruki ljudi odlučuju da prsten nose na desnoj ruci, jer ne žele da im izblijede ili se izgrebe. Vjenčano prstenje je primarno simbol ljubavi i ne postoji zakon koji zahtjeva da ga nosite na jednoj ili drugoj ruci. Stoga, izbor je vaš!
