Mnogi su od malih nogu slušali savjet da se med mora uzimati isključivo drvenom kašikom i da je metal potpuno neprikladan za njegovu upotrebu. Zbog toga veliki broj ljudi i danas izbjegava metalne kašike kada poseže za teglom meda, vjerujući da tako čuva njegov kvalitet i ljekovita svojstva. Međutim, ova tvrdnja spada u jednu od najraširenijih zabluda kada je riječ o konzumiranju meda.
Uvjeravanje da se med mora grabiti drvenom kašikom potiče iz prošlih vremena, kada su se kašike i ostali kuhinjski pribor najčešće pravili od aluminijuma. Organske kiseline koje se prirodno nalaze u medu mogle su u kontaktu s takvim metalom izazvati otapanje sitnih čestica metala, što je moglo uticati na sastav, a ponekad i na ukus meda. Upravo zbog toga se tada preporučivalo da se med uzima drvenom kašikom, kako bi se izbjegao direktan kontakt s metalom.
Danas je situacija potpuno drugačija. Savremeni pribor za jelo uglavnom se izrađuje od inoksa, odnosno nerđajućeg čelika, koji ne reaguje s medom i ne utiče na njegov sastav. Zbog toga više ne postoji nikakav stvarni razlog da se metalne kašike izbjegavaju pri vađenju meda iz tegle. Naprotiv, stručnjaci ističu da su drvene kašike u mnogim slučajevima čak lošiji izbor kada je u pitanju higijena.
Drvo je porozan materijal, što znači da lako upija vlagu, ostatke hrane i deterdžente. Ne preporučuje se pranje drvenih kašika u mašini za suđe, jer mogu zadržati tragove sredstva za pranje. Čak i kada se peru ručno, često nije moguće potpuno ukloniti ostatke meda iz sitnih ureza, posebno kod drvenih kašika koje imaju karakterističan oblik za vađenje meda. Upravo ti ostaci mogu postati pogodno tlo za razvoj bakterija i drugih mikroorganizama.
Poseban problem nastaje ako se takva kašika koristi tokom prehlade, gripa ili neke druge infekcije. Ako se drvena kašika, kojom ste već zahvatili med i stavili je u usta, ponovo vraća u teglu, postoji rizik da se mikroorganizmi prenesu u med i kasnije ponovo unesu u organizam.
Osim toga, važno je napomenuti da se med danas skladišti i čuva u posudama i buradima od inoksa, što dodatno potvrđuje da ovaj materijal ne predstavlja nikakvu opasnost za njegov kvalitet. Ako je nerđajući čelik siguran za industrijsko skladištenje meda, onda je potpuno bezbjedan i za svakodnevnu kućnu upotrebu.
Zaključak je jasan: ne postoji naučni razlog zbog kojeg bi se med morao uzimati isključivo drvenom kašikom. Metalna kašika od inoksa je jednako sigurna, a u praksi često i higijenskija opcija. Najvažnije je da se kašika kojom se uzima med uvijek drži čistom i suhom, bez obzira na materijal od kojeg je napravljena.
Zaključak
Savjet da se med mora uzimati drvenom kašikom potiče iz vremena kada su se kašike pravile od metala koji je reagovao s kiselinama iz meda. Danas, kada se koristi pribor od nerđajućeg čelika, za to više nema opravdanog razloga. Naprotiv, drvene kašike su teže za održavanje i mogu zadržavati vlagu i mikroorganizme, što ih čini manje higijenskim izborom.
Najvažnije je da kašika kojom uzimate med bude čista i suha, bez obzira na materijal od kojeg je napravljena. Metalna kašika od inoksa je potpuno sigurna za upotrebu i ne utiče na kvalitet ni na ljekovita svojstva meda.
