Petra je nekoliko trenutaka šutjela, a zatim pred svima priznala:
— Mama, ja sam odnijela tepih. Bio je jako prljav i odnijela sam ga na profesionalno čišćenje. Htjela sam ti ga vratiti kao iznenađenje.
Biserka je problijedjela.
— Zašto mi to nisi rekla?
— Zvala sam te jučer, ali nisi se javila. Nisam ni sanjala da ćeš nekoga optužiti za krađu.
Svi su pogledali prema meni. Biserka je spustila glavu i tiho rekla:
— Marina, oprosti. Prenaglila sam.
Pogledala sam je i odgovorila:
— Prihvaćam ispriku, ali voljela bih da ubuduće nikoga ne osuđujemo bez dokaza. Svatko od nas zaslužuje da se prema njemu postupa pravedno.
Petra mi je zahvalila, a susjedi su se polako razišli.
Toga jutra nisam dobila samo ispriku. Dobila sam još jednu važnu životnu lekciju: istina ponekad zakasni, ali nepravda ne treba biti razlog da i sami postanemo nepravedni.
**Jer obraz i poštenje vrijede više od svakog tepiha.**
Napomena: Priča je preuzeta i prilagođena za potrebe pripovijedanja. Imena, likovi i događaji su izmišljeni ili izmijenjeni. Izvorni autor ili izvor nije poznat.