Odlazak u inostranstvo već je godinama dio svakodnevice brojnih ljudi iz zemalja regije, posebno Bosne i Hercegovine i Srbije. Bolje plate, povoljniji uvjeti rada i potraga za sigurnijom egzistencijom mnoge su potaknuli da život nastave daleko od mjesta u kojem su odrasli. Među destinacijama se posebno izdvojila Njemačka, koja je za veliki broj ljudi s Balkana predstavljala priliku da izgrade stabilniji život i počnu ispočetka.
Ipak, nakon godina provedenih u novoj zemlji, sve češće se nameće pitanje koje ranije možda nije bilo u prvom planu: da li je odlazak u Njemačku zaista donio ono čemu su se iseljenici nadali? Upravo takvu raspravu pokrenuo je jedan Balkanac u popularnoj Facebook grupi „Balkanci u Njemačkoj“, kada je postavio jednostavno, ali provokativno pitanje: isplati li se raditi čak 40 godina u Njemačkoj kako bi se na kraju primala penzija od 1.100 eura?
Razni su komentari
U komentarima su se javili brojni Balkanci, a jedna korisnica napisala je: „I da je tako, imaš priliku da uštediš tokom tih godina. Na Balkanu, ne samo da ne možeš ništa uštedjeti, nego dižeš kredite kako bi preživio. I na kraju, dobiješ jadnu penziju.“
Drugi korisnik dodao je: „Lomiš i kod kuće kičmu za 400 eura, a onda jedva spajaš kraj s krajem.“
Javila se i korisnica koja je istaknula ono što smatra najvažnijom razlikom: „Svi smo se mi radeći u Njemačkoj osigurali s kućama i stanovima na Balkanu, tako da iskreno u toj penziji uživaš boga svoga ako je dočekaš.“
Još jedan korisnik istaknuo je: „Vrijedi kad se penzionišeš vratiti se u svoju zemlju, inače sa 1.100 eura u Njemačkoj imaš samo za hljeb i so.“
„Lomiš se i u svojoj kući, ali ti onda daju penziju od koje nemaš ni za hranu“, napisala je jedna korisnica, dok je druga u sličnom tonu dodala: „Ne, više vrijedi da radiš za 400 eura i da dobiješ penziju 300, u našim zaostalim zemljama.“
Među komentarima bilo je i onih koji su na pitanje gledali iz potpuno drugačije perspektive. Jedan korisnik smatra da se dugogodišnji rad u Njemačkoj ne bi trebao posmatrati isključivo kroz iznos buduće penzije.
„Kolika penzija te čeka dole? Cilj je kroz tih 40 radnih godina probati s nekim vlastitim poslom koji će biti ‘pare sa strane’ za stare dane. Umjesto da dižete palate u svom selu i kačite lavove na kapiju, kupujte stanove, izdajite ih, vremenom će cijena kvadrata rasti i imaš šta prodati i uživati“, napisao je.
Dodao je da takva strategija, prema njegovom mišljenju, može uključivati i kredit: „Naravno da ne mislim da ljudi imaju keš za stan, ali tome služe krediti. Ti radi svoj posao, digni kredit za stan, izdaj ga da pokriva ratu i još ostane nešto sitno. Godine idu, stan se sam otplaćuje, ti ga za 20 godina utrapiš za duplo.“
Ipak, isti korisnik je naglasio da takav plan nije jednostavan i da nekretnine zahtijevaju održavanje i dodatna ulaganja. „Nije sve tako jednostavno, treba ga i održavati, ali na kraju se debelo isplati“, zaključio je.
Rasprava tako pokazuje koliko se iskustva ljudi koji su otišli u Njemačku razlikuju. Dok jedni vrijednost života u inostranstvu vide prvenstveno kroz veće prihode, mogućnost štednje i ulaganja, drugi naglašavaju visoke troškove života i činjenicu da sama penzija ne mora garantovati finansijsku sigurnost.
Za mnoge iseljenike zbog toga pitanje povratka nakon penzionisanja nije samo pitanje visine penzije, već i toga gdje imaju nekretninu, koliko su tokom radnog vijeka uspjeli uštedjeti, kakve su im porodične obaveze i kakve će biti njihove potrebe u starosti.
