U slučaju nuklearnog rata, udara asteroida ili megaerupcije vulkana, naučnici su analizirali koje bi zemlje imale najveće šanse za opstanak čovječanstva. Na vrhu liste ubjedljivo se izdvaja Australija.
Nova naučna istraživanja pokazuju da bi u najtežim globalnim scenarijima, poput nuklearnog rata, udara velikog asteroida ili razorne vulkanske erupcije, pojedine države imale znatno veće šanse da očuvaju stanovništvo i osnovne uslove za život.
Studija objavljena u časopisu Global Challenges analizirala je kako bi se različite zemlje nosile s katastrofama koje bi u narednim mjesecima ili godinama mogle odnijeti više od 10 posto svjetske populacije.
Istraživački tim sa Univerziteta u Hagenu, predvođen Florijanom Ulrihom Jenom, potencijalne prijetnje podijelio je u tri glavne kategorije. Prvu čine događaji koji bi blokirali sunčevu svjetlost, poput nuklearne zime ili velikih vulkanskih erupcija. Drugu predstavljaju scenariji koji bi paralizovali globalnu infrastrukturu, uključujući snažne geomagnetne oluje i široko rasprostranjene sajber-napade, dok treća obuhvata biološke prijetnje, odnosno prirodne i vještačke zarazne bolesti visoke smrtnosti.
Međutim, naučnici upozoravaju da najveći broj žrtava vjerovatno ne bi izazvao sam katastrofalni događaj, već njegove posljedice – prekid međunarodne trgovine, pad poljoprivredne proizvodnje, nestašice hrane i raspad ključnih sistema snabdijevanja.
Geografski položaj u takvim okolnostima igrao bi presudnu ulogu. Sjeverna hemisfera bila bi posebno ugrožena u slučaju nuklearnog sukoba zbog koncentracije nuklearnih sila i članica NATO-a. Južna hemisfera, s druge strane, ima manje aktivnih vulkana i ogromne okeanske površine koje mogu ublažiti klimatske posljedice velikih poremećaja.
Prednost bi imale i bogatije države te velika ostrva koja imaju razvijenu industriju, dovoljno energije i mogućnost proizvodnje hrane i drugih osnovnih potrepština bez oslanjanja na uvoz.
Zahvaljujući kombinaciji geografskog položaja, prirodnih resursa i proizvodnih kapaciteta, Australija se izdvojila kao jedna od najotpornijih, odnosno država s najvećim potencijalom za preživljavanje globalne katastrofe.
Odmah iza nje nalaze se Argentina i Brazil, koji raspolažu ogromnim poljoprivrednim potencijalom, ali su slabije rangirani zbog političke nestabilnosti i društvene nejednakosti.
Novi Zeland također ima značajne prednosti zbog izolovanosti, ali se suočava s rizicima poput aktivnih vulkana i cunamija, kao i ograničene industrijske baze. Island se takođe razmatra kao relativno sigurna opcija, ali njegov položaj na krajnjem sjeveru predstavlja veliki nedostatak u slučaju naglog zahlađenja i smanjenja količine sunčeve svjetlosti.
Sjedinjene Američke Države i vodeće evropske države, prema ovoj analizi, bile bi znatno ranjivije. Osim geopolitičke izloženosti, problem bi predstavljala i velika zavisnost od složenih globalnih sistema trgovine i snabdijevanja.
Stručnjaci posebno ističu da geografija i prirodni resursi nisu jedini faktori. Politička stabilnost, funkcionalne institucije, niska stopa korupcije i društvena kohezija mogli bi biti jednako važni. Države s velikim socijalnim razlikama u uslovima ekstremne krize mogle bi se brzo suočiti s unutrašnjim sukobima.
Iako je vjerovatnoća ovakvih katastrofa relativno mala, stručnjaci upozoravaju da nijedna država nije u potpunosti zaštićena. Zbog toga bi nacionalne strategije trebale uključivati planove za očuvanje proizvodnje hrane, energije i osnovnih dobara, kao i zaštitu kritične infrastrukture.
Pravovremena priprema, međunarodna saradnja i ulaganje u otpornost društva mogli bi biti presudni za sprečavanje potpunog kolapsa civilizacije ukoliko se čovječanstvo jednog dana suoči s katastrofom globalnih razmjera.
