Krajem jula polovina plodova u vašoj bašti popuca pri vrhu i ostane bez ukusa. Razlog za to nije jako sunce, već pogrešna prihrana paradajza.
Zalijevate svaki dan, list je zelen i bujan, ali plod ostaje vodenast i bez prepoznatljivog mirisa. Najveći problem nije tropska vrućina. Glavni krivac je azot.
Zašto vam je paradajz bujan u lišću, a siromašan plodom?
Kada list raste kao lud, a plodovi kasne i ostaju sitni, biljka dobija previše azota. To se obično dešava kada pretjerate s univerzalnim đubrivom iz vreće ili sa svježim stajnjakom u proljeće. Azot podstiče isključivo rast zelenila.
Za mesnat i sladak plod paradajzu su prijeko potrebni kalij i fosfor. Tu prestaje priča o vodi, a počinje priča o pravoj ishrani biljke.
Sipajte ovo oko korijena za mesnatije plodove
Drveni pepeo iz roštilja ili kamina sadrži kalij koji plod čini slađim, čvršćim i punim soka. Nemojte ga posipati po listovima, već isključivo po zemlji oko stabljike.
Recept: Pomiješajte jednu punu šaku suhog drvenog pepela u 10 litara vode. Ostavite da odstoji preko noći, a narednog dana zalijte oko pola litra rastvora oko svakog korijena. Postupak ponavljajte jednom u deset dana. Već nakon dvije sedmice plodovi postaju osjetno čvršći i slađi.
Ako nemate pepeo, odlična alternativa je kora od banane. Isijecite je na manje komade i plitko zakopajte uz korijen, jer postepeno otpušta kalij tokom cijelog ljeta.
Domaćice koje pripremaju zimnicu dobro znaju da paradajz za pasiranje mora biti mesnat, jer u suprotnom dobijete previše vode i mnogo manje kvalitetnog soka.
Kvasac kao spas kada biljka oslabi poslije berbe
Nakon prve veće berbe biljka prirodno oslabi, pa naredni plodovi često ostanu sitniji. Tada može pomoći jednostavan rastvor od svježeg kvasca.
Pola kocke svježeg kvasca (oko 20 grama) rastvorite u 10 litara mlake vode i ostavite da odstoji dva sata. Zatim zalijte po pola litra rastvora oko svakog korijena.
Kvasac brzo podstiče aktivnost mikroorganizama u zemlji i pomaže korijenu da lakše usvaja hranljive materije. Ova prihrana daje najbolje rezultate po toplom vremenu, dok na hladnom zemljištu nema značajniji efekat.
Greška koja može uništiti sav trud
Zalijevanje po listovima uvečer pogoduje razvoju plamenjače, opasne gljivične bolesti koja za nekoliko dana može uništiti veliki dio zasada. Zato paradajz zalijevajte isključivo ujutro, direktno u zemlju i uz sam korijen.
Bolesnu biljku ne može spasiti ni najbolja prihrana.
Oko stabljike obavezno stavite sloj pokošene trave debljine oko dva prsta. Ovaj malč čuva vlagu u zemlji, sprečava njeno brzo isušivanje i smanjuje pucanje plodova tokom velikih vrućina. Posebno je koristan za paradajz koji se uzgaja u saksijama na balkonima.
Tri zlatna pravila za uspješan završetak sezone
Da bi sav trud dao najbolje rezultate do posljednjeg ploda, obratite pažnju na sljedeće:
Prihrana svakih deset dana: Kalijem (pepelom) prihranjujte biljku jednom u deset dana, a između toga koristite samo čistu vodu. Previše đubriva povećava količinu soli u zemlji i otežava korijenu usvajanje vode.
Prestanite s prihranom pred kraj berbe: Dvije do tri sedmice prije posljednje berbe obustavite svaku prihranu kako bi biljka svu energiju usmjerila na sazrijevanje već formiranih plodova.
Vodite računa o kiselosti zemljišta: Pepeo odgovara većini sorti paradajza jer je bogat kalijem. Međutim, ako znate da je vaše zemljište već slabo kiselo, koristite manje količine kako ne biste previše promijenili pH vrijednost.
Izbjegavajte naglo zalijevanje: Paradajz najčešće ne puca zbog sunca, već zbog naglog obilnog zalijevanja nakon sušnog perioda. Kada žedna biljka odjednom dobije mnogo vode, plod brzo nabubri, a kožica popuca. Rješenje je redovno zalijevanje manjim količinama i obavezna upotreba malča.
A vi, čime prihranjujete svoj paradajz? Koristite li pepeo, kvasac ili imate neki porodični recept koji vam uvijek daje odlične rezultate? Podijelite svoje iskustvo u komentarima.
