Gotovo svako je barem jednom prošao pored stana ili kuće ispred kojih stoji gomila cipela — patike razbacane po hodniku, papuče pored vrata, dječija obuća naslagana jedna preko druge. Nekima je to znak neurednosti i haosa, dok drugi u tome ne vide ništa neobično.
Ipak, psiholozi tvrde da način na koji ljudi uređuju prostor oko ulaza u dom može mnogo otkriti o njihovim navikama, karakteru i porodičnoj atmosferi.
Prema njihovim riječima, porodice koje ispred vrata često imaju mnogo obuće uglavnom dijele jednu zajedničku osobinu — žive spontano, emotivno i mnogo opuštenije od ljudi koji insistiraju na savršenom redu.
Ulaz u dom je prvo što ljudi vide i upravo zato nesvjesno mnogo govori o onima koji tu žive. Dok neki vode računa da sve izgleda besprijekorno i organizirano, drugi više pažnje posvećuju svakodnevnom životu nego utisku koji ostavljaju na okolinu.
Psiholozi objašnjavaju da u domovima gdje se obuća često gomila uglavnom vlada življa atmosfera. Takve porodice često imaju mnogo obaveza, ukućani stalno negdje odlaze i vraćaju se, djeca trče unutra i vani, a vrata su često otvorena za prijatelje, rodbinu i goste.
U tim kućama, kako kažu stručnjaci, život je važniji od perfekcionizma.
„Ljudi koji nisu opsjednuti savršenim redom često su fleksibilniji i spontaniji u svakodnevnom životu“, objašnjavaju psiholozi.
Takve osobe uglavnom nemaju potrebu da sve drže pod strogom kontrolom i mnogo lakše podnose male svakodnevne nerede.
Naravno, to ne znači da su neuredni ili neorganizirani. Razlika je u tome što im nekoliko pari cipela ispred vrata ne predstavlja veliki problem niti razlog za stres.
S druge strane, ljudi koji insistiraju da hodnik uvijek bude potpuno prazan i besprijekorno sređen često imaju izraženiju potrebu za kontrolom i organizacijom. Vole jasna pravila, rutinu i osjećaj da je sve na svom mjestu.
Psiholozi kažu da ni jedan ni drugi pristup nije pogrešan — to su jednostavno različiti tipovi ličnosti.
Posebno je zanimljivo što stručnjaci često povezuju gomilu obuće s toplijom i prisnijom porodičnom atmosferom. U takvim domovima uglavnom ima više spontanosti, razgovora i svakodnevne dinamike.
„Kuće u kojima se živi punim plućima rijetko izgledaju kao iz kataloga“, smatraju psiholozi.
Ipak, upozoravaju da postoji razlika između „živog“ doma i potpunog haosa. Ako se stvari stalno gomilaju, niko nema energije da ih skloni i prostor mjesecima izgleda zapušteno, to ponekad može ukazivati na umor, preopterećenost ili stres ukućana.
Prostor u kojem živimo često postaje ogledalo našeg unutrašnjeg stanja.
Zanimljivo je i to da prisustvo djece potpuno mijenja izgled doma. Roditelji male djece mnogo rjeđe uspijevaju održavati savršen red jer im je pažnja usmjerena na mnogo važnije stvari od uredno poredane obuće.
Psiholozi zato savjetuju da ne donosimo prebrze zaključke o ljudima samo na osnovu izgleda njihovog hodnika ili ulaza.
Jer iza savršeno čistih vrata nekada se može kriti hladna i napeta atmosfera, dok iza nekoliko razbacanih pari cipela često stoji dom pun života, smijeha i bliskosti.
Na kraju, stručnjaci poručuju da dom nije izložbeni prostor, već mjesto u kojem ljudi trebaju da se osjećaju prijatno, sigurno i opušteno. A ako to ponekad znači malo više obuće ispred vrata — možda to i nije tako strašno kako izgleda na prvi pogled.
