Moj muž me je ostavio zbog druge žene i ostala sam praktično bez ičega. Prvi mjesec je bio posebno težak. Pokupila sam svoju kćerku iz vrtića i stajale smo na autobuskoj stanici. Jedan čovjek u dugom kaputu priđe i kaže: „Prijatno veče!“ — i odmah uđe u autobus. Pogledam, a on se nasmiješi kroz prozor i pokaže na nešto ispod mojih nogu.
Spustim pogled, a tamo mala korpa s buketom cvijeća pored mene. Pomislila sam da ju je čovjek jednostavno zaboravio, ali on se opet nasmiješio i mahnuo. Autobus je krenuo. Uzela sam korpu i primijetila kovertu među cvijećem.
Otvorila sam je i unutra je bila poprilična svota novca. Kada smo kćerka i ja došle kući, nisam mogla shvatiti ko je taj nepoznati čovjek i zašto je odlučio da nam ostavi takav poklon. Cvijeće sam mogla razumjeti, ali zašto novac?
Priznajem da nam je taj novac u tom trenutku bio veoma koristan, ali nisam se usudila da ga potrošim čitavu sedmicu. Mislila sam da je možda prvobitno bio namijenjen nekom drugom, ali da je nešto pošlo po zlu.
PREUZETO